Energetika
Vrste energije
Vrste energije podrazumijevaju pojavnost, odnosno načine na koji se uočava djelovanje energije, što je
jednim dijelom povezano s njezinim izvorima (npr. potencijalna, kinetička, kemijska, električna ili energija vode, vjetra,
goriva itd).
Oblici energije obuhvaćaju izvore i vrste energije, ovisno o njihovom mjestu u procesima pretvorbe:
- primarna energija
- sekundarna energija
- konačna energija
- korisna energija
Primarna energija ili primarni izvori energije su izvori koji se dobivaju izravno iz prirode i koji još nisu prošli nijedan proces pretvorbe, a mogu biti:
- fosilni (npr. kameni i mrki ugljen, sirova nafta, prirodni plin i plinski kondenzat i sl)
- nuklearni (npr. uran, torij itd)
- bnovljivi (Sunčeva, vjetrena, energija vodenih tokova, biološkog ili geološkog porijekla itd).
Sekundarna energija ili sekundarni izvori energije su izvori koji su raznim tehničkim postupcima pretvorbe dobiveni iz primarnih (npr. koks, briketi, obogaćeno nuklearno gorivo, benzin, loživo ulje, električna struja, toplina itd). Tim se procesima pretvorbe mijenjaju kemijske ili fizikalne pojavnosti primarnih izvora, što je nužno jer se većina izvora, u obliku u kojem je dobivena iz prirode, ne može izravno iskorištavati.
Primarna i sekundarna energija često se nazivaju zajedničkim imenom energija goriva.
Konačna energija su izvori ili vrste energije koji krajnjem korisniku stoje na raspolaganju (npr. toplina, električna struja, razna goriva i sl). O načinu njihove primjene pri tome odlučuje korisnik te ih odgovarajućim procesima pretvara u korisnu energiju. Konačnu energiju stoga čine i primarni (npr. ugljen) i sekundarni izvori (npr. benzin). Pri procesima pretvorbe, prijenosa i pohrane energije dolazi do gubitaka, odnosno jedan se dio primarne i sekundarne energije ne može iskoristiti.
Korisna energija je onaj dio energije koji se dobiva nakon oduzimanja svih gubitaka koji nastaju pri procesima dobivanja, prerade (proizvodnje), pohrane i prijenosa primarnih i sekundarnih izvora te pretvorbe konačne energije. Korisna je energija krajnjem korisniku na raspolaganju u njemu najprikladnijem obliku.
Govoreći o energiji, procesima njezine pretvorbe i energetskom gospodarstvu često se susreću izrazi kao što su intenzivnost primjene energije i učinkovitost njezine primjene ili pretvorbe.
Intenzivnost primjene energije ili energetska intenzivnost je tehničko-ekonomski pojam koji pokazuje koliko se primarne i sekundarne energije troši po jedinici nacionalnog (društvenog) proizvoda po stanovniku neke države ili područja. Manja intenzivnost pri tome znači bolje iskorištavanje energije.
Učinkovitost primjene ( pretvorbe ) energije tehnički je pojam koji pokazuje koliki se udio primarne ili sekundarne energije može pretvoriti u korisnu, odnosno koliki su gubici u cijelom procesu pretvorbe. Brojčano se iskazuje omjerima koji se nazivaju stupnjevima djelovanja ili stupnjevima iskoristivosti (ovisno o sustavu koji se promatra).
Želim znati više:
