• Javni natječaji
• Događanja
• Baze podataka
• Razgovori
• Izdvojeno
• Galerije slika
• Video galerija
• Korisno

Dimovodni sustavi

Dimovodna instalacija je sustav koji služi za odvod dimnih plinova od ložišta izvora topline sustava grijanja (kotla, plinske grijalice, kamina itd) u okolicu, a njezini osnovni dijelovi su:

• ložište izvora topline
• dimovodni nastavak - dio ložišta koji povezuje ložište i spojnu dimovodnu cijev
• spojna dimovodna cijev - spoj ložišta od dimovodnog nastavka do priključka na dimnjak
• priključak na dimnjak - dio dimnjaka koji povezuje spojnu dimovodnu cijev s dimnjakom.
• dimnjak - okomiti kanal u zgradi ili izvan nje koji se sastoji od nosive konstrukcije s jednom ili više unutarnjih cijevi za protok dimnih plinova
• oprema - dijelovi namijenjeni za održavanje, regulaciju i ostvarenje sigurnog pogona:
  • osigurač strujanja
  • uređaj za dovod dodatnog zraka (regulator podtlaka)
  • dimna zaklopka
  • eksplozijska zaklopka
  • otvori za kontrolu i čišćenje
  • otvor za ispust kondenzata s posudom za neutralizaciju (kod kondenzacijskih kotlova)
  • sapnica
  • kapa na vrhu dimnjaka i sl.

U osnovne zadatke dimovodnih instalacija ubraja se neometano odvođenje dimnih plinova u okolicu, sprječavanje nekontroliranog ulaska opasnih dimnih plinova u prostoriju, onemogućavanje nekontroliranog izlaska štetnog kondenzata i stvaranje podtlaka koji je potreban za savladavanje otpora u ložištu, dimovodnoj cijevi i dimnjaku (kod primjene atmosferskih ložišta). Načelo rada dimovodne instalacije temelji se na razlici gustoće vanjskog zraka i dimnih plinova.

Dijelovi dimovodne instalacije

Dimnjak je osnovni dio dimovodne instalacije i građevinski element koji služi za odvođenje dimnih plinova nastalih izgaranjem u ložištu nekog izvora topline u okolicu. Dimnjaci se dimenzioniraju i izvode tako da njihov broj, položaj i stanje osiguravaju da se ložišta izvora topline koja su predviđena za spajanje na njih mogu ispravno priključivati i koristiti. Pri tome treba imati na umu da je vijek trajanja dimnjaka kao građevinskog konstrukcijskog elementa jednak vijeku trajanja cijele zgrade. Na dimnjake se postavlja nekoliko osnovnih zahtjeva:

• zaštita zraka od onečišćenja
• otpornost na temperaturna naprezanja koja nastaju zbog temperature dimnih plinova i temperature koja nastaje izgaranjem čađe unutar dimnjaka
• sigurnost od požara - stijenke dimnjaka moraju imati takva izolacijska svojstva da se slobodne vanjske strane dimnjaka ne smiju zagrijati na više od 100 °C, pri čemu se površine susjednih dijelova koje su od zapaljivog materijala ne smiju zagrijati na više od 85 °C, dok u slučaju požara s vanjske strane trebaju ostati stabilne najmanje 90 min, odnosno moraju isključiti prenošenje vatre na druge katove
• nepropusnost za dimne plinove i okolni zrak - propusnost ne smije biti veća od 0,003 m3/cm2 unutarnje površine dimnjaka kod razlike tlaka 40 Pa prema okolici i temperature 20 °C
• toplinska izolacija - temperatura na unutarnjoj stijenci na vrhu dimnjaka viša od temperature kondenzacije vodene pare i da u susjednim prostorijama ne može nastati neugodno toplinsko opterećenje
• čvrstoća, otpornost na torzijska naprezanja i tlak plinova
• otpornost difuziji vodene pare
• mogućnost ispitivanja, kontrole, čišćenja i ventilacije.

Dimnjaci se mogu podijeliti na nekoliko načina:

a) prema vrsti izrade:

jednoslojni: zidani su od jednog sloja opeke ili fazonskih dijelova, pri čemu je nosivi dio ujedno cijev za dimne plinove (kod suvremenih ložišta se izbjegavaju jer zbog oštećenja stijenki dolazi do izbijanja štetnih produkata izgaranja na vanjsku stijenku)

višeslojni: sastoje se od unutarnje cijevi koja služi za prolaz dimnih plinova, vanjskog, nosivog konstrukcijskog elementa koji osigurava zaštitu i građevinsku stabilnost i zračnog međuprostora ili izolacije

s ograničenom otpornošću na temperaturu: koriste se kod niskotemperaturnih, odnosno kondenzacijskih ložišta

neosjetljivi na vlagu: koriste se kod niskotemperaturnih i kondenzacijskih ložišta

b) prema izgledu presjeka:

kvadratni: najčešće jednoslojni dimnjaci od opeke

pravokutni: najčešće dimnjaci od opeke ili elemenata od lakog betona (odnos stranica iznosi najviše 1 : 1,5)

okrugli

zaobljeni kvadratni: za izradu višeslojnih dimnjaka

ovalni: za sanaciju i rekonstrukciju pravokutnih dimnjaka (odnos osi ne smije prelaziti 1 : 1,5)

c) prema materijalu unutarnje cijevi:

od opeke: za jednoslojne dimnjake (neoštećena, oštrobridna, dobro pečena opeka, najmanje tipa MO 15)

šamotni

keramički: za niskotemperaturna i kondenzacijska ložišta.

nehrđajući (od nehrđajućeg čeličnog lima)

polimerni (‘plastični’): za kondenzacijska ložišta

stakleni: za niskotemperaturna i kondenzacijska ložišta

d) prema mjestu postavljanja

u objektu

prislonjeni uz objekt: najčešće pri rekonstrukciji i osuvremenjavanju sustava grijanja

samostojeći: za samostalna energetska postrojenja

e) prema otporu prolazu topline:

I. skupina: s otporom prolazu topline > 0,65 m2 K/W

II. skupina: od opeke, debljine stijenke 24 mm, s otporom prolazu topline 0,22 - 0,64 m2 K/W

II.a skupina: s otporom prolazu topline > 0,40 m2 K/W

III. skupina: od opeke, debljine stijenke 12 mm, s otporom prolazu topline 0,12 - 0,21 m2 K/W.

Želim znati više:

• Vodovod i kanalizacija