Klimatizacija, grijanje, ventilacija
Klimatizacija i ventilacija - Osnove
Pod pojmom klimatizacije prema većini odrednica podrazumijevaju se procesi pripreme i razvođenja zraka kako bi se postigla
ugodnost u zatvorenim, stambenim ili radnim prostorijama (tzv. komforna primjena), odnosno zadovoljili tehnološki zahtjevi proizvodnog procesa (tzv. tehnološka primjena). Pri tome se sustavno djeluje na temperaturu (grijanje i hlađenje), vlažnost (ovlaživanje i odvlaživanje) te kakvoću, odnosno kemijsku i mehaničku čistoću zraka (prisilna izmjena zraka i filtriranje).
Iako prema spomenutoj odrednici treba djelovati na sve parametre, u svakodnevnom se govoru izraz klimatizacija koristi,
primjerice, samo za hlađenje zraka u prostoriji, premda se svi ostali parametri drugačije ostvaruju (npr. grijanje
radijatorima, a ventilacija prirodnim putem).
Sustavi ventilacije i klimatizacije mogu se podijeliti na više načina:
- 1. prema prijenosniku energije:
- sustavi samo sa zrakom
- sustavi s vodom i zrakom
- 2. prema smještaju sustava pripreme zraka s izvorima toplinskog i rashladnog učina:
- centralni sustavi ventilacije i klimatizacije
- lokalni sustavi klimatizacije (ne i ventilacije)
- 3. prema području primjene:
- komforni sustavi: u stambenim, uredskim i javnim zgradama, ugostiteljskim objektima i sl. (pri čemu je osnovni zadatak ostvarivanje osjećaja ugodnosti kod osoba)
- industrijski sustavi: u raznim proizvodnim pogonima (pri čemu je, osim ostvarivanja osjećaja ugodnosti kod osoba koje u tim prostorima borave, zadatak i ispunjavanje određenih zahtjeva radnog procesa)
- 4. prema izvedbi hlađenja zraka:
- sustavi s izravnim (direktnim) hlađenjem: toplina između zraka koji se priprema i radne tvari izmjenjuje se neposredno, što se najčešće koristi kod lokalnih sustava, iako je moguće i kod centralnih
- sustavi s neizravnim (indirektnim) hlađenjem: toplina između zraka koji se priprema i radne tvari izmjenjuje se posredno, odnosno koristi se dodatni medij kao prijenosnik topline (u pravilu voda), što se najčešće koristi u centralnim sustavima
- 5. prema načinu odvođenja topline kondenzacije, odnosno načinu hlađenja kondenzatora u rashladnom uređaju:
- sustavi sa zrakom hlađenim kondenzatorom: za odvođenje topline koristi se zrak (gotovo besplatna energija iz okolice), čime se postiže visoka učinkovitost, što se koristi i u centralnim i u lokalnim sustavima
- sustavi s vodom hlađenim kondenzatorom: za odvođenje topline koristi se voda (termodinamički iznimno povoljno), ali proces zahtijeva veliku količinu vode koja (za razliku od zraka) u pravilu nije besplatna pa najčešće dolaze u kombinaciji s rashladnim tornjevima, što se koristi samo kod centralnih sustava (kondenzator pri tome može biti i u izdvojenom kućištu).
Uz to, valja spomenuti i podjelu malih klima-uređaja:
- kompaktni uređaji: svi sastavni dijelovi uređaja nalaze se u zajedničkom kućištu
- split sustavi: postoje barem dva kućišta, tj. dvije odvojene jedinice.
Želim znati više:
