Plin i plinska tehnika
Kućni priključci
Kućni priključak je spoj plinske instalacije u zgradi s podzemnim plinovodom. U pravilu se polaže s
padom prema plinovodu, a s vanjske strane završava na NT mreži s glavnim zapornim organom ili na ST mreži s glavnim
zapornim organom i regulacijsko-sigurnosnim uređajem.
Jedna zgrada može imati samo jedan priključak, dok velike stambene zgrade s više ulaza imaju poseban priključak za svaki ulaz. Za ulazak plinskog priključka u stambenu zgradu pri projektiranju i izgradnji valja predvidjeti posebnu prostoriju.
Završetak kućnog priključka u zgradi se može nalaziti u podrumu, ulazu ili stubištu, fasadnom ili nazidnom ormariću. Ako se priključak nalazi u podrumu, posebnu pozornost treba obratiti na prolaz kroz vanjski zid, što treba ostvariti kroz zaštitnu cijev (tzv. klasičnim načinom) ili u obliku kapsule, a zatim propisno zabrtviti.Glavni zaporni organ uvijek mora biti dostupan i ako je smješten unutar građevine, mora izdržati toplinsko opterećenje do 650 °C, što se dokazuje certifikatom ovlaštene ustanove, pri čemu su zahtjevi za ispitivanje određeni prema DIN 3230, 3389, 3537 i 3547. Kod postavljanja u podrum, za priključke veće od DN 80 te za priključke javnih zgrada, bez obzira na dimenziju, valja predvidjeti dodatni zaporni organ koji se ugrađuje na priključku ispred zgrade.
Ako je kućni priključak izveden od PE-HD-a, na dijelu cjevovoda najmanje 1 m ispred ulaska u zgradu pa do glavnog zapornog organa, trebaju se koristiti čelične cijevi. Čelični plinovodi, dijelovi kućnih priključaka i unutarnje plinske instalacije izvode se zavarivanjem. Prirubnički spojevi dopušteni su na ukopanim i nadzemnim dijelovima instalacija na spojevima sa zaporima, mjernim i regulacijskim elementima. Navojni spojevi dopušteni su samo na unutarnjim plinskim instalacijama na spojevima sa zaporima, mjernim i regulacijskim elementima te priključcima za trošila.
Želim znati više:
