Plin i plinska tehnika
Boce za UNP
Plinske boce se uglavnom koriste za opskrbu UNP-om kućanstava i manjih gospodarskih potrošača. U pravilu
su valjkaste, izrađene od čeličnog lima (ugljični čelik) i narančaste boje. Na svim se bocama trebaju nalaziti osnovni
podaci: broj, volumen i masa boce, masa plina pri punjenju i datum proizvodnje. Prema veličini se mogu podijeliti na:
- male, volumena do 10 l
- velike, volumena većeg od 10 l.
Prema načinu potrošnje boce se dijele ovisno o fazi koja se koristi pa postoje:
- boce s uronjenom cijevi, kod kojih se crpi kapljevita faza
- boce bez uronjene cijevi, kod kojih se crpi plinovita faza.
Bez obzira na tip boce, ona se mora koristiti samo postavljena u predviđenom položaju (najčešće uspravno).
Male boce su određene kao prijenosne posude pod tlakom volumena do 10 l (0,01 m 3 ) najveće nazivne mase punjenja 5 kg i isporučuju se u tri osnovne veličine prema nazivnoj masi: 2, 3 i 5 kg, a uobičajeno se nazivaju kamping-bocama. Na tržištu postoje i manje boce (tzv. kartuše), za primjenu u prijenosnim kuhalima. Sve male plinske boce u pravilu nemaju ugrađen ventil, već se na trošilo s ugrađenim igličastim ventilom pričvršćuju izravno, probijanjem plašta.
Velike boce su određene kao prijenosne posude pod tlakom volumena od 10 do 500 l (0,01 - 0,5 m 3 ) koje služe za skladištenje, prijenos i uporabu UNP-a. Najčešće se pojavljuju u veličinama od 7,5, 10 i 35 kg.
Plinske boce nazivne mase punjenja od 10 kg su opremljene običnim plinskim ventilom i slijepom maticom, a zahvaljujući izvedbi vrlo su prikladne za postavljanje i nošenje. Najčešće se koriste u kućanstvu i njihova je primjena vrlo jednostavna: nakon odvrtanja matice, na bocu se priključuje regulator tlaka koji je savitljivom gumenom cijevi spojen s trošilom. Nepropusnost tog spoja ne smije se ispitivati prinošenjem plamena, već je spoj najbolje natopiti sredstvom koje stvara mjehuriće (npr. detergent za pranje posuđa). Boce se mogu smjestiti u prostoriju u kojoj se nalazi trošilo, osim ako se ne radi o spavaćoj sobi, podrumu, prostoriji prolaznoj za više ljudi (npr. hodnik u zgradi) i svakoj prostoriji nižoj od razine tla. U prostoriji u kojoj se nalazi trošilo treba ostvariti dovoljne količine zraka za izgaranje. Ako se boca postavlja u ormarić, što je osobito često kod primjene u kuhinjama, kroz njega se mora omogućiti zadovoljavajuće strujanje zraka (izvođenjem otvora i sl), kako se ne bi stvarala eksplozivna smjesa. U prostoriji u kojoj se nalazi trošilo smije se nalaziti samo jedna boca, dok se pričuva drži u drugoj prostoriji i to jedna boca na svakih 30 m 2 prostorije.
Osim boca od 10 kg, postoje i velike boce nazivne mase 35 kg, koje prije svega služe za veće potrošače, primjerice za sustave grijanja, velike kuhinje, manje industrijske pogone i sl. Za razliku od boca od 10 kg, duguljaste su i slične bocama za tehničke plinove te, osim plinskog, mogu imati i sigurnosni ventil.
Sustav više takvih plinskih boca na korisnički se sustav spaja kolektorom, zajedničkim spojnim cjevovodom, koji se također oprema sigurnosnim ventilom. Takav se sustav boca (tzv. plinska stanica) ne smije se postavljati u stambene ili radne prostorije, već se drži van zgrade ili u posebno građenim prostorijama ili zgradama.
Želim znati više:
